Audio zapis: Biografija Gojka Šuška Preuzeto s www.radiosirokibrijeg.com Gojko Šušak ministar obrane Republike Hrvatske od 1991. do 1998. I. Gojko Šušak rođen je 16. ožujka 1945. godine na Širokom Brijegu gdje je završio gimnaziju 1963. godine. Matematiku i fiziku je studirao u Rijeci. Nakon emigriranja u Kanadu 1969. studirao je na Algonqui Collegeu – Business and Administration.

U Kanadi je utemeljio hrvatski nogometni klub Jadran kome je bio i čelnikom.
Jedan je od osnivača katedre Hrvatskoga jezika na sveučilištu Waterloo čiji je bio predsjednik. U Otawi je bio i direktor hrvatske škole od 1985. do 1990. godine.
Bio je utemeljitelj i predsjednik Hrvatsko-kanadske kulturne federacije. Aktivno je sudjelovao u organiziranju hrvatskog iseljeništva u Kanadi i Americi za prve demokratske izbore u Hrvatskoj 1990. godine.
U siječnju 1990. godine vratio se u Hrvatsku i bio sudionik Prvog sabora Hrvatske demokratske zajednice u Zagrebu. Sudjelovao je u organizaciji predizborne kampanje Hrvatske demokratske zajednice u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. U prvom sazivu Vlade Republike Hrvatske, nakon pobjede Hrvatske demokratske zajednice na izborima, imenovan je 31. svibnja 1990. godine ministrom iseljeništva. Od 4. ožujka 1991. do 18. rujna 1991. godine obnašao je dužnost zamjenika ministra obrane RH.
Ministrom obrane Republike Hrvatske imenovan je 18. rujna 1991. godine i tu dužnost obnaša do kraja života 3. svibnja 1998. godine. Obnašao je i dužnost podpredsjednika Hrvatske demokratske zajednice i predsjednika Državnog povjerenstva za vojna odlikovanja od 11. svibnja 1995. godine. Pričuvni je general zbora od 28. svibnja 1996. godine.
Odlikovan je: Veleredom kralja Petra Krešimira IV. s lentom i Danicom, Redom kneza Domagoja s ogrlicom, Veleredom kralja Dmitra Zvonimira s lentom i Danicom, Redom Nikole Šubića Zrinskog, Redom Ante Starčevića, Redom Stjepana Radića, Redom Hrvatskoga trolista, Medaljom za Bljesak, Medaljom za Ljeto 95, Medaljom za Oluju i Medaljom za iznimne pothvate. Nositelj je Spomenice Domovinskoga rata i Spomenice Domovinske zahvalnosti.
Posmrtno je promaknut u čin stožernoga generala Hrvatske vojske 5. svibnja 1998. godine.

II.

Kao gimnazijalac je proganjan i zatvaran od Udbe i izbačen iz tadašnjeg saveza omladine. Kako bi izbjegao stalna udbaška šikaniranja i služenje jugoslavenske vojske Gojko Šušak je napustio studij u Rijeci i 15. kolovoza 1968. godine najprije prebjegao u Austriju, a zatim u Kanadu.
U Kanadi je radio raznovrsne poslove te se bavio malim poduzetništvom. Od 1969. do 1972. godine radio je kao manager u Scott's Chicken Villa. Od 1972. do 1990. godine bavi se poduzetništvom i to kao predsjednik i suvlasnik poduzeća Susak Enterprises, Ltd. i G.G. Decor and Interior Design.
Gojko Šušak se bavio sustavnim osobnim obrazovanjem i političko-kulturnim radom, te je proučavao povjesno-političku, religijsku i filozofsku literaturu. On je shvatio da sva zla pogubna za hrvatstvo ne dolaze samo od vanjskih čimbenika nego i od unutarnje hrvatske nesloge koju je posebno produbio Drugi svjetski rat. Zbog toga se svesrdno zauzimao za pomirenje politički razjedinjenog hrvatstva. Sa svojim suradnicima u Kanadi više se posvećuje stvaranju i ujedinjavanju kulturnih, športskih i gospodarskih društava i saveza. Bio je utemeljitelj i predsjednik Zaklade hrvatskih studija u okviru koje je 1985. godine prvi put u svijetu uspostavljena katedra za hrvatski jezik i kulturu na kanadskom Sveučilištu Waterloo. Koncem osamdesetih godina XX. stoljeća u Kanadi je upoznao dr. Franju Tuđmana i prihvatio njegove osnovne političke ideje. Kad je dr. Tuđman osnovao Hrvatsku demokratsku zajednicu pridružio mu se i do kraja života ostao najbliskijim suradnikom.
Gojko Šušak je dužnost ministra obrane obnašao u svim hrvatskim vladama od 1991. do 1998. godine.
U krajnje nepovoljnim okolnostima, s embargom na naoružavanje i nedostatkom vlastitih iskustava i kadrova, zamjetnim je umjećem pridonio ne samo organizaciji i opremanju Hrvatske vojske, nego i njezinom pripremanju za pobjedonosno okončanje Domovinskoga rata.
Uspostavio je dobre odnose s mnogim važnim međunarodnim čimbenicima, među kojima su bili i odlični odnosi sa američkim ministrom obrane dr. Williamom Perryjem koji je Gojka Šuška smatrao vizionarom u vojnim i državnim pitanjima. Gospodin Perry ga je smatrao zaslužnim što je Hrvatska vojska oslobodila svoju Državu i postala važan čimbenik sigurnosti europskoga prostora. U Pentagonu je ministar obrane Republike Hrvatske Gojko Šušak priman kao ravnopravan sugovornik. I mnogi drugi su s njim rado surađivali jer je, kako je često isticano, uvijek bio čovjek koji je držao danu riječ.
Uz doprinos hrvatskoj pomirbi značajno je pridonio povezivanju iseljene i domovinske Hrvatske. Poštovao je žrtve Hrvata iz Bosne i Hercegovine u Domovinskom ratu i zauzimao se za to da hrvatska država ispunjava svoje ustavne obveze prema njima.
Prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman nazvao je Gojka Šuška svojim najboljim ministrom i ocijenio da je jedan od najzaslužnijih ljudi u borbi za uspostavu hrvatske državne samostalnosti. Isto tako dr. Franjo Tuđman je rekao kako je Gojko Šušak jedan od najodgovornijih i najdosljednijih njegovih suradnika koji ima posebne zasluge za hrvatski narod u cijelosti i za izvojevanu državnu samostalnost. Neosporna je činjenica da je, uz dr. Tuđmana, jedan od najzaslužnijih ljudi za stvaranje Hrvatske vojske, za uspješno vođenje i pobjedonosni završetak Domovinskoga rata. Dao je nemjerljiv doprinos razvoju Hrvatske vojske i svih njenih grana: kopnenih, pomorskih i zračnih. Od tih snaga je stvorio suvremenu vojsku koja je nakon svojih velikih pobjeda u Bljesku i Oluji i u međunarodnoj javnosti stekla veliki ugled. Gojko Šušak je i kao podpredsjednik Hrvatske demokratske zajednice uživao veliki ugled. Tako je na IV. Saboru Hrvatske demokratske zajednice 1998. godine ponovno izabran za njegova podpredsjednika s najvećim brojem dobivenih glasova sabornika.

Zavičajna zajednica „Široki Brijeg“ iz Zagreba, u suradnji s općinom Široki Brijeg, pokrenula je inicijativu za podizanje prvog spomenika Gojku Šušku. Svečano otkrivanje spomenika, autora Kuzme Kovačića, održano je u sklopu manifestacije "Svibanjska sećanja 2008. godine" o 10. obljetnici smrti našega Gojka Šuška.